Do you know what's worth fighting for, ♥
When it's not worth dying for?
Does it take your breath away
And you lost all sense of control
And your thoughts have taken their toll
When your mind breaks the spirit of your soul
Your faith walks on broken glass
And the hangover doesn't pass
Nothing's ever built to last
You're in ruins
Opis bloga
Lost and insecure.
"Honest to God, I'll break your heart. Tear you to pieces and rip you apart."
"Tell me what you kill to save your life? Tell me what you kill to prove you're right?"
"Don't let 'em say you ain't beautiful. They can all get f*cked just stay true to you!"
"Can we pretend that airplanes in the night sky are like shooting stars ? I could really use a wish right now (wish right now).."
"Imagine no possessions. I wonder if you can. No need for greed or hunger.. A brotherhood of man. Imagine all the people sharing all the world."
"He broke your heart, he took your soul. You hurt inside 'cause there's a hole."
"Sometimes it lasts in love, but sometimes it hurts instead."
Ispovijedila sam se jučer. Mrzim se ispovijedati jer se sramim svih svojih grijeha. I dovoljna me sramota pred Bogom, ali kada to sve moram reći svećeniku koji će me vjerojatno vidjeti još koji put u crkvi, osjećam se jadno. Što će on misliti o meni ? Znam da svi griješe, ali mene je zaista sram. Dobila sam pristojnu pokoru. Mogla sam i više, s obzirom na težinu grijeha..
Nisam nekakav veliki vjernik, makar sam i krštena i pričešćena, a ove godine ću se i krizmati. Vjera u mom životu ne zauzima neko mjesto. U Boga niti vjerujem, niti ne vjerujem. Sumnjam. Jednostavno nisam sigurna. No kažu da je to normalno za našu dob. Dob... Mrzim kada koriste takve izraze. "Faza", "dob", "pubertet".. Kao da smo bolesni ili nešto takvo. I dalje sam normalna osoba. Bez obzira na to koliko sam stara. Bez obzira na to što rastem i razvijam se. Ja sam i dalje ja. No, skrećem s teme. Ispovijedila sam se. Navodno sam sada očišćena. Jesam, pokajala sam se. Zaista mi je žao. Nisam ni htjela na ispovijed, ali sad će Uskrs, a i natjerali su nas. Svake godine nas natjeraju jednom u polugodištu na ispovijed. Nije da mi se ne da. Jednostavno me sram.
Ponosna sam na sebe. Nisam opsovala od onda. Više od 24 sata. To je veliko postignuće za mene s obzirom na to da sam kao kočijaš što je žalosno. I ružno. Ne želim to više. Suzdržavam se i ide mi.
Bliži se krizma. Blago sam nervozna. Ne toliko zbog samog krizmanja, već zbog odjeće koju ću nositi taj dan. Površna sam, znam. Ali ne mogu se natjerati da budem velika katolkinja kad to nisam. Pjevam u zboru u crkvi. Sama sam krenula na to. Na nagovor prijateljice. U početku mi se nije dalo, ali danas sam baš "guštala". Lijepo je pjevati. Pjevam Gospodu. Slavim ga pjesmom. Nisam od neke molitve, ali volim pjevati. Uostalom, zahvaljujući tome što sam u zboru sam svaku nedjelju na misi. Nije neki dobar povod, ali sam barem tamo. I to je nešto.
Previše razmišljam u zadnje vrijeme. O svemu. Bliži se kraj školske godine i panično se bojim. Moram popraviti ocijene ako želim u V. gimnaziju. Znam, pucam na visoko, ali prolazila sam s prosjekom 5.0 do sad. ŽELIM tamo.
Promjećujem ljude na ulici. Razmišljam o njihovim životima. Barem, koliko se o tome može zaključiti iz prvog dojma. Promatram razne beskućnike, prosjake i pijance. Zamišljam već neke osobe iz generacije na njihovim mjestima. Bojim se neuspjeha. Ali kad bi samo o tome razmišljali, nikada ne bi postizali ništa. Želim napraviti nešto od života i da, potrudit ću se da to ostvarim. ŽELIM DOTAKNUTI ZVIJEZDE!
Ljubav ? Ide to nekako. Ne želim se prerano ponadati niti ureknuti, pa ćemo vidjeti šta će biti. Sretna sam. Napokon!
Nije dubokouman post, ali sam morala nešto napisati. Da se pokrenem malo.
